svijete

Korpus: Riznica

Ja znam da mnogo toga, što govorim, može ljudima samo koristiti, ali dokaži ti luđaku, da je lud! Već često sam mislio, da je najbolje ne govoriti nikome ništa i ići mirno svojim putem. Ali onda me opet pograbi ljubav za sve te ljude i ja kažem samome sebi: »Očenašek, možda bi i ti mogao barem pridonijeti tome, da ljudi ne srću tako ludo u svoju vlastitu propast, pa ćeš prije negoli zauvijek zaklopiš oči moći reći: Učinio sam, što mi je bilo moguće, a sad neka netko drugi nastavi moj posao. Laku noć, ludi svijete!« Da, to smirenje bih htio imati na smrtnoj postelji, a ne da mi lice nakon smrti bude nacereno kao da sam zagrizao limun. Pa ako ništa poslije mene ne bi ostalo, ostat će ovaj moj dnevnik, koji mislim marljivo pisati, pa iako sve što će tu unutra biti napisano, i neće biti za drugoga od važnosti, ali za mene je sve to važno, jer to je moj život u kojemu se ja borim i patim i gdje dobro znam, da mi ni vrag neće pomoći, a niti će me utješiti. Ovaj dnevnik neka bude moja utjeha. A sada da počnemo.

Dijalektološki modul - svi zapisi